28.02.2017 23:35
Kažu da je u trgovini bitno poverenje, koje se opet temelji na poštenju i uvažavanju sudeonika te delatnosti; u narodu jezgrovitim izrekama opisano: "Ruka ruku mije", "Trange, frange"; "Ko koga prevari", "Ko će kome, ako ne svoj svome", "Plati, pa se klati", "Ni kod babe nema džabe"... :rukovanje:
Čast i ugled utemeljeni na stečenom imetku (materijalnom ili nematerijalnom), daju moć potrebnu za očuvanje ostvarenog prestiža i kontrolu nad onima koji to nisu dostiglii. Ta delatnost prati čoveka od postanja, u svim vidovima njegove delatnosti, odnosima sa drugima, prema društvu, prirodi, prema samome sebi, kroz ceo život. Pravljenje kompromisa, sistemom ustupaka i bezobrazluka, obezbeđuje nam izvesni balans; kada stanemo pred ogledalo, koliko smo uspešni, časni i zadovoljni sobom; između belog i crnog, koliko smo po našoj lestvici dobri, odnosno loši.
Nekako nezgrapno, između etike i estetike, našla se kultura; svesno ili ne - ne zna šta ju je tu snašlo. Šta nam ona znači? Govoreći o kulturnom identitetu, podrazumevamo sve ono što nas čini svesnim samosvojnim ličnostima, pripadnicima određene društvene grupacije, religije, nacije; te je dobro starati se da ne posrne u ambis. No, materijal i alat, čime gradimo kulturni identitet, često nije u našim rukama. Zavisi od toga kako iztrgujemo, ukoliko nismo potpuni robovi navika, ili bukvalno - sužnji, pa je usvajanje tuđe stvarnosti jeftinije ili donosi izvesnu proviziju. Kvalitet tog identiteta je osnova civilizacije i podleže načinu tumačenja istorijskih izvora; čime se za našu temu izraz: "Tikva bez korena", dovodi u vezu sa istorijskom naukom i njenom ćerkom arheologijom, arhivistikom, muzeologijom i inim naukama i umetnostima, koje tretiraju pokretna kulturna dobra ovog životnog prostora sa jedne strane i sa druge, težnjom za profitom i/ili dolaženjem u posed egzotičnog, slatkog ali zabranjenog voća. Da li ćemo doći u situaciju da nas deca pitaju: "Ko smo?", "Šta smo?", ili nas za to baš briga? :hmm:
Na Limundu i Kupindu se godinama, gotovo neometano obavlja trgovina predmeta koji potpadaju pod pojam kulturnog dobra. To su arheološki nalazi naših vrsnih divljih arheologa, rukopisna građa, stare i retke knjige, itd.
Šta podrazumeva stavka koju dosta puta susrećemo: "Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine"?
Kako je Vi poštovane kolege tumačite? :kafa:
Čast i ugled utemeljeni na stečenom imetku (materijalnom ili nematerijalnom), daju moć potrebnu za očuvanje ostvarenog prestiža i kontrolu nad onima koji to nisu dostiglii. Ta delatnost prati čoveka od postanja, u svim vidovima njegove delatnosti, odnosima sa drugima, prema društvu, prirodi, prema samome sebi, kroz ceo život. Pravljenje kompromisa, sistemom ustupaka i bezobrazluka, obezbeđuje nam izvesni balans; kada stanemo pred ogledalo, koliko smo uspešni, časni i zadovoljni sobom; između belog i crnog, koliko smo po našoj lestvici dobri, odnosno loši.
Nekako nezgrapno, između etike i estetike, našla se kultura; svesno ili ne - ne zna šta ju je tu snašlo. Šta nam ona znači? Govoreći o kulturnom identitetu, podrazumevamo sve ono što nas čini svesnim samosvojnim ličnostima, pripadnicima određene društvene grupacije, religije, nacije; te je dobro starati se da ne posrne u ambis. No, materijal i alat, čime gradimo kulturni identitet, često nije u našim rukama. Zavisi od toga kako iztrgujemo, ukoliko nismo potpuni robovi navika, ili bukvalno - sužnji, pa je usvajanje tuđe stvarnosti jeftinije ili donosi izvesnu proviziju. Kvalitet tog identiteta je osnova civilizacije i podleže načinu tumačenja istorijskih izvora; čime se za našu temu izraz: "Tikva bez korena", dovodi u vezu sa istorijskom naukom i njenom ćerkom arheologijom, arhivistikom, muzeologijom i inim naukama i umetnostima, koje tretiraju pokretna kulturna dobra ovog životnog prostora sa jedne strane i sa druge, težnjom za profitom i/ili dolaženjem u posed egzotičnog, slatkog ali zabranjenog voća. Da li ćemo doći u situaciju da nas deca pitaju: "Ko smo?", "Šta smo?", ili nas za to baš briga? :hmm:
Na Limundu i Kupindu se godinama, gotovo neometano obavlja trgovina predmeta koji potpadaju pod pojam kulturnog dobra. To su arheološki nalazi naših vrsnih divljih arheologa, rukopisna građa, stare i retke knjige, itd.
Šta podrazumeva stavka koju dosta puta susrećemo: "Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine"?
Kako je Vi poštovane kolege tumačite? :kafa: